Načini mjerenja svjetla na fotoaparatu

Mjerenje svjetla je način na koji fotoaparat procjenjuje koliko je svjetla u kadru kako bi odredio ispravnu ekspoziciju, tj. kombinaciju brzine zatvarača, blende i ISO vrijednosti. Fotoaparat mjeri svjetlo koje se odbija od motiva, a način mjerenja određuje koji dio kadra mjeri i koliko mu pridaje težine. Tri osnovna načina su multisegmentno (matrično), centralno i točkasto (spot) mjerenje.

Ukratko o načinima mjerenja svjetla:

• Multisegmentno: mjeri cijeli kadar i uzima u obzir sve dijelove scene. Najuniverzalnije je i obično zadano.
• Centralno: mjeri cijeli kadar, ali najveću težinu daje sredini. Predvidljivo je i dobro kad je motiv u sredini kadra.
• Točkasto (spot): mjeri vrlo mali dio kadra. Namijenjeno kontrastnim scenama i situacijama kad točno znate što želite pravilno eksponirati.
• Svako mjerenje pretpostavlja da je scena u prosjeku srednje siva, pa u nekim situacijama treba ručno ispraviti ekspoziciju kompenzacijom.

Što je mjerenje svjetla i zašto je važno

Svjetlomjer u fotoaparatu mjeri količinu svjetla koje stiže od scene i na temelju toga predlaže (ili automatski postavlja) ekspoziciju. Cilj je da fotografija nije ni presvijetla ni pretamna, nego da su važni dijelovi kadra prikazani s detaljima.

Važno je znati kako svjetlomjer „razmišlja“: aparat pretpostavlja da je scena u prosjeku srednje siva (oko 18% refleksije). Zato:

• snijeg često ispadne sivkast i pretamn, jer ga aparat nastoji „stišati“ na srednje sivo;
• tamna scena (npr. crna mačka na tamnoj podlozi) često ispadne presvijetla, jer ju aparat nastoji „posvijetliti“ na srednje sivo.

Način mjerenja koji odaberete utječe na to koliko će aparat pogoditi ekspoziciju i kada će mu biti potrebna vaša pomoć. Mjerenje je dakle polazna točka, a ne konačna odluka.

Multisegmentno mjerenje (matrično, evaluativno)

Naziv se razlikuje ovisno o proizvođaču: matrično (npr. Nikon), evaluativno (npr. Canon), a kod nekih jednostavno „multi“.

Kako radi multisegmentno mjerenje svjetla: kadar je podijeljen na više zona. Aparat mjeri svjetlinu svake zone, uspoređuje ih i, ovisno o modelu, uzima u obzir i položaj fokusne točke, boju te udaljenost motiva. Na temelju toga računa ekspoziciju koja odgovara tipičnoj sceni.

Kako mjeriti s multisegmentnom postavkom: kadrirajte kao inače i polovično pritisnite okidač. Aparat sam procijeni scenu. Nakon snimanja provjerite prikaz i histogram, a po potrebi koristite kompenzaciju ekspozicije.

Kada je multisegmentno mjerenje najbolje koristiti:

• pejzaži i putovanja
• ulična i dokumentarna fotografija
• grupne fotografije
• ravnomjerno osvijetljene scene
• brzo snimanje kad nemate vremena razmišljati o postavkama

Koja su ograničenja: u scenama s jakim kontrastom (npr. tamni motiv ispred svijetlog neba) ili kad dominira vrlo svijetla ili vrlo tamna površina aparat može pogriješiti. Tada pomaže kompenzacija ili drugi način mjerenja.

Centralno mjerenje

Centralno mjerenje radi na sljedeći način: fotoaparat mjeri cijeli kadar, ali najveću težinu daje središnjem dijelu. Dijelovi prema rubovima kadra utječu na mjerenje manje. Veličina središnjeg područja ovisi o modelu, pa provjerite upute proizvođača.

Kako mjeriti svjetlo s podešenim centralnim načinom mjerenja: postavite motiv u središte kadra i polovično pritisnite okidač. Ako želite motiv postaviti izvan sredine, zaključajte ekspoziciju (AE-L ili sličan gumb, ovisno o aparatu) dok je motiv u sredini, zatim prekadrirajte i snimite.

Centralno mjerenje dobro je koristi kod:

• portreti kad je lice u sredini kadra
• kad je motiv veliki i ispunjava središnji dio kadra
• kad želite predvidljive, dosljedne rezultate bez iznenađenja algoritma

Koja su ograničenja centralnog mjerenja svjetla: ako motiv nije u sredini ili je središte kadra neuobičajeno svijetlo ili tamno, ekspozicija će biti pogrešna.

Točkasto (spot) mjerenje

Točkasto (spot) mjerenje svjetla: fotoaparat mjeri samo vrlo mali dio kadra, često oko 1 do 5% (ovisno o proizvođaču i modelu). Kod nekih fotoaparata mjerna točka prati aktivnu točku autofokusa, a kod drugih je nepomična u sredini kadra, pa provjerite kako radi vaš model.

Kao izmjeriti svjetlo s postavkom za točkasto mjerenje:

1. Odaberite točkasto mjerenje.
2. Mjernu točku postavite na dio kadra koji želite pravilno eksponirati (npr. lice ili neki srednji ton).
3. Po potrebi zaključajte ekspoziciju (AE-L ili sličan gumb).
4. Prekadrirajte i snimite.

Važno je znati za točkasto mjerenje svjetla: točkasto mjerenje izmjereno mjesto prikazuje kao srednje sivo. Ako izmjerite vrlo svijetlo mjesto, ostatak slike postaje tamniji, a ako izmjerite vrlo tamno, slika postaje svjetlija. Zato mjerite srednji ton ili ispravite rezultat kompenzacijom ekspozicije. Kod kože se to često svodi na malo pozitivne kompenzacije za svijetlu i negativne za tamnu kožu.

Točkasto mjerenje svjetla dobro je koristiti:

• portret u protusvjetlu (mjerite lice)
• pozornica i koncerti kad je izvođač osvijetljen reflektorom, a okolina tamna
• Mjesec i drugi svijetli motivi na tamnoj pozadini
• silhuete (mjerite svijetlo nebo)
• ptice ili druge motive na vrlo kontrastnoj pozadini

Ograničenja točkastog mjerenja svjetla: zahtijeva vježbu i preciznost. Ako točka padne na krivi ton, ekspozicija će biti pogrešna, a kod brzih motiva teže je držati točku na pravom mjestu.

Neki aparati (npr. Canon) nude i djelomično (partial) mjerenje, koje je između centralnog i točkastog i obuhvaća nešto veći dio kadra od točkastog (oko 6 do 10%, ovisno o modelu).

Kompenzacija i zaključavanje ekspozicije

Kad fotoaparat (ili mi) pogriješi u mjerenju svjetla, pomažu dvije funkcije:

• Kompenzacija ekspozicije (+/−): ručno pomiče ekspoziciju prema svjetlijem (+) ili tamnijem (−). Kod snijega obično treba oko +1 EV (korak ekspozicije), a kod vrlo tamnih motiva negativna vrijednost. Točnu vrijednost procijenite prema pregledu snimke i histogramu.
  
• Zaključavanje ekspozicije (AE-L): zadržava izmjerenu vrijednost dok prekadrirate. Najčešće se koristi uz centralno i točkasto mjerenje.

Kada koristit jedan od načina mjerenja svjetla

• Multisegmentno: pejzaži, putovanja, ulica, grupe, ravnomjerna svjetlost. Dobar izbor kad niste sigurni.
• Centralno: portreti s licem u sredini, veći motiv u središtu, kad želite predvidljivost.
• Točkasto: protusvjetlo, pozornica, Mjesec, silhuete, vrlo kontrastne scene.

Kako mjeriti svjetlo u praksi

1. Počnite s multisegmentnim mjerenjem i provjerite prikaz i histogram.
2. Ako je motiv pretamn ili presvijetao, najprije pokušajte s kompenzacijom ekspozicije.
3. Ako je kontrast velik (protusvjetlo, reflektor), prijeđite na točkasto mjerenje i izmjerite svjetlo na ono što je najvažnije.
4. Kad je motiv u sredini i želite predvidljiv rezultat, isprobajte centralno mjerenje.
5. U ručnom načinu rada (M) fotoaparat ne postavlja ekspoziciju umjesto vas, ali pokazivač ekspozicije koristi odabrani način mjerenja, pa on i dalje vrijedi.

Prijedlog za testiranje načina mjerenja svjetla: snimite isti kadar sa sva tri načina mjerenja (npr. portret u protusvjetlu) i usporedite rezultate. Tako ćete najbrže vidjeti kako svaki način „vidi“ scenu.

Često postavljana pitanja

Naučite fotografirati i upravljati funkcijama svog fotoaparata

Fotografiranje, kako koristiti mjerenje svjetla, podesiti ekspoziciju, kada i kako podizati ISO i ostale funkcije rada fotoaparata detaljno obrađujemo na tečaju fotografije za početnike. Pogledajte individualni tečaj Osnove fotografije 1.